Od preksinoć ga nema.
Sin me tješi. Kaže:
„Mama, smiri se. Vratiće se. Ti ne razumiješ, on je predator. Rođeni lovac. Zakon prirode je jači od svega.“
Gledam ga. Moj sin, ozbiljan, logičan, staložen, kao da priča o nekom dokumentarcu s National Geographica, a ne o mačku koji svako jutro dođe da me “poljubi” toplom njuškicom i sklupča se kraj mene dok pijem prvu jutarnju. Istina, neki put lovi moju ruku i hvatajući je u letu, zna ostaviti mali potpis svojih kandži na mojoj koži. No, ne ljutim se puno, znam da nije zlonamjerno i da ga samo ponese igra.
„Ali“, kažem tiho, „šta ako ga je udarilo auto ili ga uhvatio neki pas lutalica?
„Ne brini, mama“, odgovara, „na cesti bi ga neko već vidio. A i nema tog psa koji bi ga mogao stići. On ima refleks sokola i mišiće pantere.“
Zastanem, pa pokušam još jednom: „Ali… šta ako ga…“
I tu mi se prekine misao, nestane riječi i argumenata.
Sin, u pokušaju da moje sumnje razuvjeri do kraja:
„Mama, pa on je na vrhu lanca ishrane.“
Gledam ga u nevjerici. Pa kao iz topa, bez razmišljanja:
„A Kinezi?!“
On se nasmije, ali meni nije do smijeha. Ne zato što ja stvarno vjerujem da je neko iz Kine došao u našu mahalu, oteo mog Medu da bi pravio supu od šapa, nego zato što je ponekad tugu lakše nositi kad je zamotamo u šalu.
Moj Medo. Mali odmetnik. Otišao bez pozdrava.
Jedino me tješi što mi je komšinica preko puta rekla da je prošlog ljeta njen mačak Žućo lutao četiri dana i na kraju se iscrpljen, ali živ i zdrav vratio kući.
Brojim dane.
Potpisujem da se uvijek vrate, ipak imaju 8373829 života. A ipak je tu brigu teško opisati :/
Mojoj maci se desilo par puta da je neko od komšija slučajno zatvori u podrum, pa je tražimo i po 3-4 dana. Onda dođe ljuta, kao da sam je ja tjerala da ulazi u tuđe podrume 🤣
I ja se nadam, msm, još uvijek se nadam..pa..
A znaju biti radoznale, ma svugdje da im je zaviriti…ne kaže se džaba ono da je radoznalost ubila mačku 😁😉
Doći će 🤞🤞
Nadam se 🙂
Je li Medo u “u pubertetu”? Mislim otišao da upoznaje mace u okolini.
Inače oni istražuju. Naš mačak je prvi put nestao 3 ili 4 dana, već ga i oplakali. Kada eto njega galami, gladan, pola ga fali. I tako već petu godinu 😉 Njegovo je cijelo naselje, smatra se vlasnikom i tjera svakog mačka kojeg nanjuši. Lafo alfa mužjak. A bio je najumiljatije mače koje sam srela 😀
Pa, ne znam baš tačno kad nastupa to razdoblje kod mačaka, ovaj moj ima nešto malo više od godinu..pa..sve je moguće.
Opasan taj tvoj, ali mi zvuči baš simpatično. 😊Moj je bio najrazigranije mače koje sam vidjela u životu, a sad kako je stariji voli i da se umiljava, naročito ujutro, a nije baš neki mangup kao tvoj.
I onako, baš je lijep mačak, i svi u komšiluku ga vole. 🙂
Još ga nema, inače.
Kod njih to ide jako rano. I tvoj je već “u pubertetu” 😀 Moja nestručna dijagnoza.
Nadam se da se brzo vrati, ne može on bez druženja sa tobom 😉
Ovaj moj mačor je opasan lafac, zelenook i posebne boje i šara. Sad je već mator, ipak ima 5 godina 😀
Ma, nadam se i ja. 🙂
Uh, to mi je jedan od velikih strahova.
Nadam se da će se Medić uskoro vratiti, inšaAllah. 🤲😻
Hoće aBd ❤
Ma vratiće se…
Ma, hoće..