Okrenemo li se oko sebe, u svakodnevnom životu, naići ćemo često na poluinformacije, poput:
“Jogurt je zdrav jer sadrži probiotike i niz drugih dobrih stvari za naš organizam.”
Na prvi pogled djeluje tačno, ali rijetko ko spomene da taj isti jogurt može sadržavati i mnogo šećera, što umanjuje njegovu korisnost.
Slično je i sa reklamama, društvenim mrežama, vijestima ili čak u svakodnevnim razgovorima gdje informacije često dolaze nepotpune i samim tim podložne su stvaranju iskrivljene slike stvarnosti, bez obzira što sadrže zrno istine.
A primjera je napretek.
“Ovaj čaj pomaže kod mršavljenja.”Da, ali ako se cijela ishrana i način života okrenu ka tome.
“Svi koriste ovu aplikaciju.” Možda samo mali dio ljudi koristi aplikaciju, ali tvrdnja generalizuje cijelu grupu
“Ovaj grad je najbezbjedniji.”Možda po pitanju kriminala, ali se ne pominje npr. saobraćajna sigurnost ili prirodne nesreće.
Desi li vam se nekad da i sami prenesete poluinformaciju? Meni, nažalost, da. Ne često, ali desi se ponekad, uglavnom zbog žurbe da čujem neku vijest do kraja ili “nemanja” vremena za provjeru.
Čini se da i ovdje vrijedi ona narodna da je žurba šejtanski posao.
Kod mene je sve laz i urtota poslije pandemije 🙂 Ne vjerujem ni sta sam u skolama ucio osim prakticne nastave.
Ja ipak vjerujem u ponešto, u ponešto sumnjam pa provjeravam iz više izvora, a ponešto u startu odbacim 🙂
Teoretičari masmedijskih komunikacija davno su predvidjeli da će doći doba kada će količina informacija biti tolika da će njihovo razvrstavanje po vrijednosti/relevantnosti za javnost i njihova tačnost biti poseban posao per se, jer uzima vrijeme.
Jedno je duže vrijeme i funkcionisalo da te informacije prolaze kroz filter medijskih profesionalaca, koji su taj posao obavljali uime javnosti (selekcija sa stanovišta javnog interesa za objavljivanje, te provjera njihove vjerodostojnosti). Vrijeme Covid krize u kojem su vojske medijskih profesionalaca bile upregnute u tzv. factchecker organizacije, kada se došlo do vrhunca besmisla u kojem notorne neznalice za pitanja zdravlja i medicinskih tretmana izdaju certifikat šta je tačno, a šta je netačno, zabile su zadnji klin u kovčeg svrhe postojanja novinarstva na globalnom nivou.
Sada bi od tih factchecker organizacija, smišljeno osnivanih kao nevladina, neformalna udruženja čije je članstvo, međutim, izdašno plaćano, svi da operu ruke. Ko ih je osnivao, jer su u to vrijeme rasle kao pečurke poslije kiše, moglo bi se mukotrpno utvrđivati isključivo prateći trag novca. Sada nijedan zvanični izvor, pritisnut činjenicama, a nakon što se sve nakon Covid krize odvilo kako se odvilo, i nakon što smo globalno suočeni sa činjenicama koliko je tu laži podmetano, uključujući one koje su bespovratno naštetile zdravlju ljudi… sada nijedan taj zvanični izvor ne bi imao problem da aktivnost ovih neformalnih organizacija nazove propagandističkim.
Mislim da se na stara dobra pravila u ovoj oblasti više nećemo vraćati, jer je kodeks medijskih radnika nepovratno uprljan koliko i kodeks medicinske struke.
Poseban dodatni izazov predstavlja razvoj IT i tehničkih tehnologija. Na svome sam blogu nedavno dala egzemplar kako to funkcioniše u praksi, s tim da mislim da ljudi još nisu svjesni drugog, krajnjeg pola do kojeg ćemo neumitno doći.
Sada se bavimo prepoznavanjem AI generiranja u saopštavanju vijesti u širem značenju pojma (da li kroz video, tonske ili pisane sadržaje). Mislim da ćemo doći do tačke kada ćemo stvarno javljanje stvarnih tehnologija, možda zbog straha od užasa koji donose, pripisivati AI manipulaciji u prezentovanju javnosti.
Vasionka, baš ti hvala na ovako iscrpnom komentaru. Sve si lijepo složila i pogodila, što bi se reklo u “sridu”, od gubitka povjerenja u medije do toga da su ovi “čuvari istine” ispali produžena ruka propagande.
I ja mislim da povratka na stara pravila nema, a i da su kodeksi podobro izlapili.
A ovo što kažeš za AI, da će stvarno doći momenat kad će i ono što je stvarno proglašavati njenom manipulacijom, zvuči zastrašujuće. Ko zna…
Onda nam ne preostaje ništa drugo nego da svaki čovjek postane svoj filter, razum i iskustvo, jer drugog nema.
Ili naprimjer neka biljka je ljekovita, a isto tako zaboravi se napisati da je se mora uzimat 2 godine da bi se osjetio efekt i sl
Da. Ima tih primjera oko nas..
Dakako da su poluinformacije, jer bitno je ljude držati glupe, da što manje znaju, jer tako će se manje buniti. Ovo sve je čisto ko neki ružan film.Elita je na vrhu i njima je dobro, siromašni i prosječni moraju samo da šute i ne znaju ništa, jer tako je lakše držati sve pod kontrolom.
Pa dobro, sa nekima mogu tako, ali ne sa svima. Uvijek ima ljudi koji ne pristaju da budu ovce i koji se bune, makar im i ne daju prostora. To što elita misli da sve drži pod kontrolom, više je njihova iluzija nego realnost.