San ljetne noći

Bila je 1984. Pod teretom PONOSA I PREDRASUDA, osjećala sam se kao NOSAČ SAMUEL. Nosila sam džemper u kombinaciji CRVENO I CRNO. Prolazeći nepoznatim predjelima začula sam neobične glasove. Bacila sam pogled u pravcu odakle je dolazio zvuk i shvatila sam da se nalazim u blizini ŽIVOTINJSKE FARME. Pomislila sam da uđem unutra jer vjerovatno se u njoj mogao vidjeti i VEZIROV SLON. Ipak sam odustala. Znam da nije bilo kulturno za jednu damu da puši ulicom, ali ja sam jednostavno morala da iz džepa izvadim SARAJEVSKI MARLBORO. Odjednom se ispred mene pojavio neki STARAC I MORE. Imao je malu brodicu pa mi predložio da mi pokaže prekrasno OSTRVO. Pristala sam. Vegetacija je bila prekrasna. Šetajući tim divnim predjelima, pogled mi se zaustavi na neobičnoj BAŠTI SLJEZOVE BOJE. Odlučim da uđem u nju. Bila je tu neka stara klupa na koju sjednem da odmorim. Začujem neobičan zvuk. Prvo sam pomislila da je to bio GROZDANIN KIKOT, ali ubrzo primjetim da u blizini teče MODRA RIJEKA zbog čijeg žubora osjetih NEPODNOŠLJIVU LAKOĆU POSTOJANJA. Već je počela da pada MAGLA I MJESEČINA, a negdje u daljini su se čuli zvuci KROJCEROVE SONATE koje su se miješale sa TIŠINAMA u mojoj glavi. Na trenutak se začuo iz daljine i metalni zvuk zvona dok sam se pitala ZA KOGA ZVONA ZVONE. Preda mnom se iznenada pojavio izuzetno zgodan i visok tamnoput muškarac. Ruke su mu bile pune neobičnih prstenova, pa u trenutku shvatih da je on u stvari GOSPODAR PRSTENOVA. Pomislila sam da se napokon pojavio suđeni koji će jedan od prstenova staviti na moj prst, ali pokaza se da je on bio strašan TVRDICA. Osjetila sam se kao IDIOT zbog svega. Ipak, nada je živjela. Pitala sam ga otkud on ovdje. Rekao mi je da je U POTRAZI ZA IZGUBLJENIM VREMENOM. Sva moja VELIKA OČEKIVANJA pala su u vodu. Osjećala sam se grozno, nisam mogla tu ostati ni trena više pa sam se dala u BIJEG. Dok sam trčala, osjećala sam pod nogama ZELENO BUSENJE koje se lijepilo za moje cipele, a lice su mi golicale visoke VLATI TRAVE na koje sam nailazila. Pri svemu tome primjetih, da su oko mene trčala i DJECA PONOĆI, ali u suprotnom smjeru od mene pa smo se sudarali. Napokon u daljini ugledah KUĆU LUTAKA. Kad sam se skroz približila, shvatila sam da je to u stvari MUZEJ NEVINOSTI. Odlučim da svratim unutra i malo razgledam. U predvorju je bila okačena samo jedna slika. Odmah sam prepoznala PORTRET DORIJANA GREJA. Ušla sam zatim u neku veliku sobu. Na moje iznenađenje tamo zatekoh MAJSTORA I MARGARITU. Poslužili su me čajem. Uz topli napitak ćaskali smo malo o LJUBAVI U DOBA KOLERE. Majstor je stalno ponavljao da treba UBITI PTICU RUGALICU. Ostali smo do jutra,a sve to vrijeme činilo mi se kao 1001 NOĆ. Ujutro smo se ljubazno pozdravili. Prije nego sam krenula, na trenutak sam poslušala vremensku prognozu da bih znala šta me čeka. Na radiju su najavili da bi sasvim nenajavljeno i prije vremena SNJEGOVI KILIMANDŽARA mogli doći do nas i zavejati puteve. Požurila sam koliko su me noge nosile. Pronašla sam starca koji me doveo na ostrvo. Sjedio je U SJENI DRVETA NARA. Brzo smo krenuli na more. Stigli smo na kopno, a ja sam odmah potrčala prema željezničkoj stanici. Stigla sam u posljednji čas. Krenuli smo, ali ubrzo su počele provejavati pahuljice. Postajale su sve obilnije. I dogodilo se ono najgore. Nismo mogli dalje. Bila sam očajna drhteći od hladnoće u VLAKU U SNIJEGU.

Odjednom se trgnuh. Ležala sam u svom udobnom krevetu, a prve zrake sunca su se uvlačile kroz prozor. Odjednom shvatih da SUNCE SE PONOVO RAĐA, a sve je bio samo SAN LJETNE NOĆI.