Kažu da je Heraklit još u antičko doba izgovorio onu čuvenu misao: panta rei – sve teče, sve se mijenja.
E pa, šta će nam Heraklit kad mi u svojoj avliji imamo naš dobri, stari i pametni narod.
Samo, naš Heraklit ne filozofira mnogo. On to sve sroči u jednu rimu i pogodi u samu srž.
“Jedan se oteg'o, drugi se proteg'o”
Nema tu pergamenata, grčkih termina i debelih knjiga. Sve je rečeno u jednoj slici, pomalo morbidnoj, ali u srž preciznoj. Narod ne piše rasprave, narod izbaci ovakvu rečenicu i odmah bude sve jasno: život, smrt, smjena generacija.
Ova mudrost, iako zvuči surovo, u govoru ima daleko širu primejnu. Kad neko izgubi posao, a drugi već čeka na vratima. Kad jedna ljubavna priča pukne, a nova već započinje. Kad iz mode izađu trapezice, pa se vrate ravne nogavice. Ukratko: ništa ne ostaje prazno, sve ima svog nasljednika.
Možda grubo zvuči, ali zapravo u sebi nosi i dozu utjehe, ma šta da se završi, neko ili nešto drugo uvijek se “protegne”.
volim narodne mudrosti, s razlogom su mudrosti, toliko se toga iz njih može pročitati.
Isto. I uvijek me iznova zadivljuje koliko istine one nose, a što i ne čudi, jer je u njima sabrano iskustvo generacija i generacija iza nas.