Organske priče 😎

Jezik

Ova jedna oduvijek je bila brza na jeziku, posebno kad od ove druge čuje zle jezike o sebi. Tada nije mogla držati jezik za zubima; tad bi se tačno vidjelo da ima dug jezik. Pričala bi tako, baš bez dlake na jeziku, dok bi ova druga šutjela kao da joj je maca pojela jezik, tek riječ-dvije jedva bi prevalila preko jezika.

Međutim, u zadnjem trenutku bi se ova prva ugrizla za jezik da slučajno ne povuče ovu drugu za jezik, iako joj je ponekad bilo na vrh jezika da nešto doda na njen račun. Tako su nekako pronalazile zajednički jezik.

Ruke

Majstor mi radio nešto oko struje, pa naplatio materijal i ruke. Ruku na srce, sve je bilo jako povoljno. Ali, kako nisam imala sitna, te sam mu pare obećala sutradan odnijeti na ruke.

Dok sam išla njegovoj radnji, bilo je jako hladno, pa su mi ruke bile u džepovima.

Nastavila sam da koračam, kadli mi odjednom iz misli izroni sjećanje na jedan čas iz fizike, kad smo učili pravilo desne ruke. Nisam se mogla sjetiti detalja, osim da je nastavnik koji nam je predavao bio toliko dobar da mu se moglo jesti iz ruke.

Odbacila sam to sjećanje i uskoro bila pred vratima majstorove radionice. Kad mi je otvorio vrata, nakon prijateljskog stiska ruku, izvadih crvenu novčanicu i stavih mu je u ruku. Zaslužio je sve, jer je zaista imao zlatne ruke.

Glava

Za stolom prekrivenim kockastim stoljnjakom, nekoliko dokonih glava priča o ovom jednom:

– Taj se neće nanosati glave – veli prvi, povlačeći dim cigare i otpuhujući bijele kolutove koji su se dizali iznad njihovih glava.

– Ma ima on pticu u glavi – drugi odmahne rukom.

– Jadna li je kuća u kojoj je on glava – dobaci treći, pa izvadivši kovanicu, baci je na stol i procijedi: – Evo je, glava. Opet ja plaćam. A valja glavu nositi u torbi dok se zaradi.

– Hajde, bolan – nasmija se četvrti. – Tebe ne mogu ni za glavu ni za rep uhvatiti.

– Nego, lahko je ovom dok mu je mater nad glavom – opet će prvi, zagledan u kolutove dima.

– K’o da je ona bolja od njega. Znam je u glavu. Jedna glava – stotinu jezika – drugi će, gledajući u tamni talog u fildžanu.

– Ma i materi se on popeo na glavu – treći će.

– Jah – četvrti klimnu glavom i zagleda se u kolutove dima. Nije htio reći ništa više, kao da će mu pasti kruna s glave.

Peta

Čudno me odmjerio od glave do pete, kao da mi traži Ahilovu petu. Srce mi siđe u pete.

Nije bilo druge, dadoh vjetra petama. Moje visoke pete su me usporavale i već mi je bio za petama.

U tom trenu se naglo probudih. Rukom poletjeh ka nozi; imala sam strahovit osjećaj da imam žulj na peti. Napregnuh se iz petnih žila pa ustadoh i upalih svjetlo. Moja peta je bila čitava.