Kada smo moja braća i ja bili mali pa bi nepažnjom u igri napravili kakav zijan, mati je imala običaj da nas pošalje da uzberemo po jedan prut, svako po svojoj mjeri, u malom vrbiku što je rastao na kraju prašnjavog puta. Bio je to vaspitno – popravni rekvizit uz čije sam korištenje spoznala pravo na slobodu izbora na vlastitoj koži. Prut je trebao imati preventivnu svrhu, da bi drugi put pazili kako
i šta radimo dok se igramo.
E, al’ se zato moj najstariji brat dosjetio, pa bismo krišom skupljali mekane spužvene papuče za “pokući”, nosili ih u dječiju sobu, pa bi ih uvlačili u nogavice pantalona i stvarali zaštitni mekani sloj. Naše noge bi iznenada poprimale nove konture, pa smo sve troje pomalo ličili na klovnove dok smo se sad već tijesnih
pantalona otežano kretali i iščekivali da dođe mati. Svako od nas je držao prut koji je izabrao za sebe i predavao ga majci kao štafetu drugu Titu. Majka ili nije primjećivala ili se pravila da ne primjećuje ništa neobično sa našim nogama, tek njeni ionako simbolični udarci koji nikad nisu bili strašni, preko sloja od mekanih papuča nisu imali nikakve šanse.
Tako su iz ovog boja naše noge izlazile potpuno netaknute, spremne da nas nose u nove vragolije na stazama bezbrižnog bosanskog djetinjstva.
Papuče za “pokući”
Meni se kod u svim tvoji pričama sviđa poenta.
Htjedoh da napišem da mi se u svim tvojim pričama sviđa poenta* 😅
Uglavnom ih zbog toga i pišem.☺️
Hvala raro 🥰
Meni treba malo duže vremena da čitam šta neko piše da bih donijela neke zaključke o književnoj vrijednosti. Nečija je književna vrijednost u estetici, bilo lijepog, bilo užnog, nečija u samom narativnom postupku i onom što bi Rusi nazvali “očuđenjem”, nečija u karakterizaciji likova, nečija u neponovljivoj autentičnosti itd… Ti svojim pisanjem odašiljaš različite poruke i, da, svaka priča kao da je napisana upravo radi poente (kod mene, recimo, to uopće nije slučaj, čak većina onoga što pišem nema poentu, a ako i ima, ne znam je iskazati pričom na ovako lijep, očigledan način) gdje je svaki aspekt umjetničke vrijednosti podređen ovom didaktičnom aspektu. Ove tvoje priče imaju odgojni karakter i neke mi se od njih čak i više sviđaju od onih što su uvrštene u dječije čitanke, mada mi je lijep i izbor priča u čitankama. Meni si privukla pažnju jer ti je stil pisanja jasan, nezbunjujući i nedvodmislen, jednostavan, lahak, čitljiv, tečan, metajezički nepretenciozan, odmarajući i pitak, a nekad je manje – više. Ovakva je vrsta priča idealna za dječiju književnost, jer sadrži sve njene elemente, a meni se sviđa što lijepo riječima slikaš ambijentslnost i onda tu smjestiš ideju, prirodno i nenapadno. Dok sam čitala, bilo mi je toplo oko srca, jer si me vratila u djetinjstvo kad je mene mama poslala da izaberem šipku, a ja donijela slomljenu, pa se sjećam koliko se smijala da batine na kraju nisam ni dobila. I da – priče nisu kliše, inače bi se ova zvala “Majčina ljubav”, već si u nju implicitno utkala jednu lijepu, porodičnu anegdotu koja nam je svima poznata, ali si joj dala lični i konkretan pečat. 😍
Nakon ovako prelijepog komentara sve nešto mislim da ću se teško usuditi da napišem nešto novo. Kao da ću pokvariti, ili neću opravdati sve ove riječi što si rekla o mom pisanju.
Dobro, naravno da ću pisati, ali ovo stvarno predstavalja određenu odgovornost. No, uz odgovornost ja ovo doživljavam i kao jedan izazov a samim tim i vjetar u leđa za dalje.
Nisam baš vična pisati o svom “pisanju”, njegovom obilježju, stilu, jeziku karakteristikama itd, pogotovo što sebe smatram običnim amaterom u svemu ovom, ali ono što se zaista trudim jeste da prenesem emociju i na taj način pokušam oživjeti svoje priče, približiti ih ljudima, da ih dožive, da ih osjete, da prepoznaju nešto svoje u njima. Nekad mi se učini da i uspijem u toj namjeri.
Kako sam na bloggeru relativno nova, iskreno, nisam puno čitala nešto mnogo tvojih postova, sem nešto malo o jeziku, tako da ćemo o tome neki drugi put. Nadam se uskoro na nekom tvom novom postu.
Mnogo hvala za vrijeme koje si utrošila u ovaj iscrpan komentar i osvrt na moje piskaranje. Raduje me da te je moja pričica vratila u prošlost i izazvala lijepa sjećanja, a ti si meni ovim komentarom uljepšala ovu noć, zaista. 😍