Moji najprecizniji crteži i druge škrabotine ikad obično su nastajali na malim odmorima ili dok bi nastavnik ispitivao nekog od učenika, a ja imala svježu ocjenu pa nisam imala razloga da očekujem da budem prozvana. Istina, to škrabanje me uopće nije ometalo. U svakom trenutku mogla sam ponoviti postavljeno pitanje, ako bi nastavnik ipak odlučio provjeriti koliko sam prisutna na času.
(Pade mi na pamet kako su neki nastavnici ponekad kao metod odabira učenika za provjeru znanja birali da otvaraju školski dnevnik: “Idemo malo s početka, malo sa sredine, pa onda kraja.” Ovi učenici koji bi se po abecednom redu našli na tim mjestima najviše su strepili. Moje prezime, srećom, nije bilo ni na početku, ni na kraju, ni na sredini, nego, kako bi Zija Dizdarević u priči Majka rekao:“nako, nako”. Bilo je to baš rahat mjesto 😊)
A u mom škrabanju koje se dešavalo na posljednjem listu sveske, bilo je najraznovrsnijih genijalnih linija i crteža😁kao što su: cvjetovi sa bezbroj latica, Sunce koje obavezno ima kez “od zrake do zrake” (v. “od uha do uha”), ljudsko oko s precizno izvučenim trepavicama, kvadrati i kvadratići koje sam nadograđivala i pretvarala u trodimenzionalne oblike, duguljasti listovi biljaka sa izrazito jasnim vidljivim žilicama, profil muškarca tik naspram profila žene koji, kad se spoje linijama na vrhu i dnu, zajedno izgledaju kao vaza za cvijeće, otvorena poštanska koverta nacrtana jednim potezom, bez dizanja olovke. I ko zna šta još.
Posebno mjesto u toj mojoj umjetnosti imale su radnje koje zahtijevaju preciznost. Omiljena od njih bila mi je crtanje džinovske osmice – što smo, u stvari, svi znali i crtali. Povukla bih četiri horizontalne paralelne linije iste dužine i razmaka, preko njih četiri vertikalne, pa preciznim polukružnim potezom spajala linije na krajevima. Rezultat? Džinovska osmica, savršena u svojoj jednostavnosti.
Pala mi je čak na pamet ideja da ilustrujem tu svoju osmicu uz pomoć AI, jer, eto, brže bi bilo. Ali ono što je AI nacrtala uopće nije ličilo na našu osmicu, iako sam joj potanko objasnila proces. Pomislila sam tada da možda ni mnoga djeca danas, nažalost, nikada neće znati nacrtati te naše osmice.
