Sasvim običan cvijet
Ogledalo si koje vijerno preslikava i najmanju pukotinu u duši i pretvara je u riječ koja se na usnama zavijori oslobodjena na svjetlosti dana razoružana. Iz pukotine nikne sasvim običan cvijet.
Ogledalo si koje vijerno preslikava i najmanju pukotinu u duši i pretvara je u riječ koja se na usnama zavijori oslobodjena na svjetlosti dana razoružana. Iz pukotine nikne sasvim običan cvijet.
Opet sam sanjala oca. Bio je onakav kakvog ga najviše pamtim – sa onim izrazom lica koji kao da iščekuje moje oduševljenje i osmijeh kad vidim neki znak pažnje koji je napravio za mene. Sinoć mi je donio nekoliko knjiga čije su korice izvirivale iz papirnate kese, kao sardine, tijesno spojene jedna uz drugu. Rekao…
Meni je najčudnije kad neke žene, kada ih muškarac ostavi i ode sa drugom ženom kažu: – Otela ga ta i ta. Da, da, a on sve vikao: – Otmicaaa!
Na današnji dan, 29.08.1189. godine napisana je Povelja Kulina bana, pisana na starobosanskom narodnom jeziku i bosanskim pismom bosančicom. Povelja Kulina bana je prvi poznati pisani dokument pisan na bosanskom jeziku i kao takav zaslužuje pažnju kako jezikoslovaca, tako i historičara. Njen značaj ogleda se u dva područja: historiji bosanske državnosti i historiji bosanskog jezika….
Nakon što je Severina krenula štiklom na Srbiju, podigla se prašina u cijelom regionu. Ovaj pohod neki su čak okarakterisali kao Sevin planirani pokušaj atentata na AV. Iz dobro obaviještenih izvora javljaju da Seve sve poriče, izjavljujući da je takve stvari ne zanimaju jer ona sa samo dvije otpjevane strofe može zaraditi više nego Srbija…
Kad je sin početkom godine bio u Grčkoj, donio suvenir – malu statuicu Atene, grčke boginje mudrosti. Ima ona još resora koje je pokrivala, jedan od njih je i pravedan rat, pa otuda joj u jednoj ruci veliki štit, a u drugoj dugačko koplje. Danas brišem komodu na kojoj stoji i nekako se dogodi da…
Pravi je izazov reći nešto o sevdalinci, a da nije već rečeno. Kao da svaka riječ o njoj već postoji, napisana, izgovorena ili ispjevana, utkana u stihove kojima vrijeme ne može ništa. Sevdalinka je priča stara koliko i same bosanske planine, a opet, svaki put kad je čujemo, čini se nova i drugačija. Pisati o…
Nek nebo cjeliva kapima kiše te vijeđe podno čela ti bijela nek ljetna se kiša u zlatnom pljusku slije na liniju ti usana gdje rastu kamelije. I svaka kap neka procvjeta pupoljci nježni neka ožive miris svježih latica neka se razlije u vrtu tvoga osmijeha. Nek vjetar mlad u vrt taj zađe i prospe polen…
Vraćali se sa mora, pa svratili u Jablanicu na jednu benzinsku pumpu da popijemo kahvu, odmah pored Memorijalnog kompleksa Jablanica, posvećenog Bitki za ranjenike na Neretvi u toku drugog svjetskog rata. Moj Herodot, kako ponekad zezam sina (po onom Grku što ga smatraju ocem historije) kad ima emisije zaljubljenosti u historiju reče da će odšetati…
Otkako sam se vratila s mora, pukla tikva između mog mačeta Lenčice i mene. Istina, nije do mene – volim je isto kao i prije, ali ona nikako da mi oprosti što sam je ostavila pet dana na brigu mojoj prvoj komšinici. Zapravo, to malo slatko čudovište me nije ni dočekalo na kućnom pragu. Već…