Na krhotinama šutnje latica bijelog cvijeta, kao djetinjstvo nevina, i nježne majčine riječi; u kosi od svile kao šapat djetetu tih. Jedanaest puta je cvijet zaplakao, jedanaest latica, jedanaest jecaja, jedanaestog dana srpnja što traje u kostima ove zemlje.
Vlažna mrlja u uglu terase svjedoči o jučerašnjoj, kratkotrajnoj kiši koju već danima očajnički priziva žedna Zemlja. U zraku je ugodni tračak svježine, iako Sunce već lagano kupi sve nevidljive vlažne kapljice koje još lebde u njemu. Nedjelja je, i ne žurim nigdje. Ćeifim prvu jutarnju, povremeno se samozadovoljno protežem nakon ugodnog sna. Ne dam…
Dva dana nakon izdaje gorčina u grlu blijedi pred pitanjem: zar je moguće da više od izdaje može boljeti samo to što smo vjerovali? a vjerovati znači: skinuti štit, položiti srce na dlan drugome, onome koji ga može čuvati da ne padne, ili da ga zgazi. i kad stane na tvoju bol ne slučajno, nego…
Jedna žena je danas skuhala čorbu i izvadila dvije kašike više nego što joj treba. Nije to učinila slučajno. Navikla je godinama unazad da neko bahne na vrata, tamam kad ručak zamiriše. Ali danas nije došao niko. Čorba se hladila. Jela ju je polahko, gledajući kroz prozor. Bez televizije. Bez muzike. Bez žurbe. Poslije je…
Sedam (i još tri) pravila preživljavanja (s dozom osmijeha, razumijevanja i jednim “Bravo” na kraju) Život s muškarcem nije baš preživljavanje u prašumi, ali zna biti avantura. Ponekad saplitanje o čarapu usred dnevne sobe, ponekad spašavanje zaboravljene godišnjice, a ponekad – čisto zlato u obliku njegove umorne glave u tvom krilu. Zato sam odlučila zapisati…
Kad obavim sve poslove, povučem se na platnenu ležaljku u hlad vinove loze.Tijelo se samo od sebe uklopi, kao da zna, kao da je tu raslo s lozom. Tada se svijet utiša, a muze se probude. Ova što se danas probudila uze me za ruku, pa uzbrdo pa nizbrdo kroz vrijeme, pa sve do 1774….
Stvarno ne volim more. Kažem to često, iako me svi koji me znaju tad gledaju kao da sam rekla da ne volim hljeb.Ali evo, moja jedna dobra prijateljica, prvo profesorica mome sinu u srednjoj, onda virtuelna, a sada skoro pa realno nerazdvojna, (iako je izmedju nas dvije jedna decenija i kusur godina) trenutno odmara u…
Kod nas stvari stoje ovako:Ko ide na more – ima para,ko ide u Neum – ima i para i osjećaj za domovinu,a ko ne ide nigdje – ima mišljenje o svima. 😁 Šalu na stranu.Dok mi raspravljamo ko je gdje otišao i koliko koštaju školjke u restoranu, u Neumu, našem komadiću Jadrana, more nam je…
Inače ne vjerujem baš u snove, ali ovaj mi je ostao baš upečatljiv. Noć prije negoli je Amerika bombardirala Iran sanjala sam kako prolazim nekim nepoznatim ulicama i uličicama, zajedno sa sinom, a na svakih desetak metara vidjela sam na kućama (ili nekim sličnim objektima, možda su neki bili i nešto poput putokaza, bilo je…
Danas, kad vidim kako internet mladima nudi sve na izvol’te, od gotovih mudrih misli, prežvakanih filozofija, do life coach savjeta koji iskaču iz frižidera, samo se nasmijem i sjetim se nas… one generacije koja je mudrost tražila po prašnjavim policama, u knjigama što mirišu na vlagu i tuđe prste, i to sve bez opcije „copy-paste“.Mi…