Imam sat koji voli tokom dana da odmori po dva sata. Kad god ga pogledam, on se pravi da radi, vuče kazaljke, ali ja znam da samo zabušava i da opet uspije da tokom dana odmori dva sata. Podsjeća me na jednu osobu.Ja neću da budem kao moj sat, zato cijeli dan čilo na terasi…
Za volanom je bila moja najbolja prijateljica, u autu je bila nesnosna vrućina, a sa CD-a je pjevala Elvira Rahić o Sarajevu ispod snijega kad je zavoljela nekog njega. Prošišali smo Vogošću, jedan dio općine Ilijaš, za pozdrav mahnuli Kantonu Sarajevo, prošli pokraj prekrasne Nišičke visoravni, Olova i napokon stigli na odredište – Kladanj. O…
Večeras sa akšamom nastupa Nova 1446. hidžretska godina. Moja rahmetli svekrva, nana, kako smo je svi zvali, imala je običaj da dan prije dolaska Nove hidžretske godine oko sebe okupi svoju djecu i unučad, pa onda svakom od njih da bar po deset “marki” kako bi ona reci, a koje bi odvojila od svoje penzije….
Znala sam odlično da sve to počinje sa onim – “Gdje ima mjesta za jedno, ima i za dvoje; gdje ima za dvoje, ima i za troje…”, i da se slijedom te logike avlija malo pomalo pretvori u azil za mačke lutalice, pretrpan plastičnim posudama sa krekerima. Poznavala sam ljude koji su davali pola plate…
Svirao je Balašević i po stoti put prizivao svoje čudo da okrene ringišpil u njegovoj glavi i svijetu doda malo boje. U žardinjerama poredanim na zidiću terase na blagom povjetarcu su se njihali ružičasti alkatmeri, a moje misli su lutale u neka davna ljeta kada bi u naš mali grad stizao šareni luna park. Tog…
Jeste li skoro čuli onu prijeteću upitnu rečenicu: – Znaš li ti ko sam ja? Ja sam je posljednji put čula unazad nekoliko godina kad sam radila u jednoj osnovnoj školi, a uputio mi ju je otac jedne djevojčice kojoj sam (sasvim zasluženo) dala negativnu ocjenu, a on mi je zbog toga prijetio ostankom bez…
Mijenjali mi nedavno vrata u prizemlju. Vrata velika, po mjeri, lijepo urađena, sa vertikalnim armiranim staklom pa baš lijepo legla. Ulaz u prizemlje došao haman nov. Prolazi ova jedna komšinica, zastala, gleda u njih, pa napokon reče: – E, još samo novi prozor. A istini za volju, prozor na prednjoj strani prizemlja, iako ne baš nov,…
Sjedimo neki dan na kahvi muževa sestra i ja. Pričamo o vjenčanju njene kćerke. Mala u Dohi, stjuardesa, upoznala Jordanca, pilota u istoj aviokompaniji u kojoj radi i ona pa se naumili vjenčati, ni manje ni više nego na Sejšelima. Može se, ima se, hvala Bogu. Kaže mi: – Ma najgore mi zbog cipela. Vjenčanje…
Ma, da se “nasadiš” na glavu neki te ljudi voljeti neće ma, pusti, pogledaj na drugu stranu prema nekom desetom meridijanu i mahni rukom sunčanom danu.
Meni je bilo najjače kad sam jednom davno radila na lokalnom Radiju u svom rodnom gradu i kod nas došao poznati novinar i humorista Nedeljko Opančić koji je tad radio na Radioteleviziiji BiH, a koji je bio izrazito nizak čovjek. Mene bila pravo spucala trema u studiju prije nego što smo krenuli sa emisijom uživio,…